Knjige koje je započeo E23112013 (1)
Zadnji odlomci
Svi E23112013 odlomci (2)-
Čekam,čekam da završi.Osjećam se prazno.Bez ikakvog cilja.Bez ičega.Venem.Noć je to.Tiha noć.Moja tamnica.Vječni sam zatvorenik.Ne mogu ja izaći a sunce je moj spas,novi dan je moj spas,jedini spas.A voljela bi izaći.Nemam ja snage za više,ti si bio moja snaga.Moj smisao života.A sada nemam zašto živjeti.Da bar mogu umrijeti u ovoj tamnici.Tiho,da niko ne zna.Ne bi bilo tužno.Ja bi te gledala i čuvala s neba.A moj bol bi nestao.Poželim to.Stvarno,iskreno,poželim.Sada ležim,dok u tamnoj sobi kroz prozor ulazi mjesečina.Obasjava mi mokro lice i kristalne kapljice na obrazima.Rukom prelazim preko obraza.Ne smijem ja.Ne smijem dati da me tuga slomi.Stisnem postelju rukama i ne dam da zvuk izađe iz mojih usta.Samo jak izdisaj i još jedna suza niz moje lice.Čujem otkucaje svog srca i nadam se da će ubrzo prestati raditi ali ne prestaje.Ne želi.Ruke mi drhte.Ali u glavi samo na sekunde vidim tebe i mene.Sve one trenutke s tobom samo na sekundu se pojave i odmah odu.Odmah nestanu i dolaze sljedeće.A moje srce svakim otkucajem preklinje da se vratiš,da budeš pored mene.Ali nema te.Ne dolaziš.Ostajem u svojoj tamnici do svitanja.Onda se pojavi moj spas,ja napravim lažan osmijeh i svi vjeruju.A pobogu,zar ne znaju kako dobro glumim,zar se nisu uvjerili u to?
-
UVOD ''Fališ mi i vol'' ..Gluposti,što bih mu pisala a?Ne,koliko god mi falio neću.Sve što trebam jeste on ali ne mogu ja to.Ne mogu mu pisati,ne mogu se podsjećati sad kad mi je najvažnije da zaboravim.Ne smijem.-Obrisala sam sve napisano,pa hej,neću sad,na pola sam puta da ga zaboravim.Nakon pola godine pokušavanja ide mi.A sutra je novi dan,nova priča,novi početak. Ako mi u životu teba muka,zvaću tebe,bio si mi najdraži bol i najveća ljubav.Sad tamo na onom praznom mjestu u mom srcu skupljaju se komadi uspomena i peku više od onih tvojih riječi koje su mi srušile svijet,a šteta,mogli smo imati sve. Nakon toliko vremena sad smo ono što nikad nismo trebali biti;stranci.Eh,sjećanje na nas je blijedo a tako sitno i ostalo u meni.Nikada niko nikoga kao što sam ja tebe voljela.To je bilo od ljubavi jače.Nije nam bilo bitno,glavno da si ti bio viši nivo,i da kad sam počela osjećati nešto prema tebi rekla sam:''Nema šanse da budemo skupa.'' A prevarila sam se.Itekako smo mogli.Juli.Vruće ljeto,svečanost u gradu,konačno te vidim,tvoj čvrsti zagrljaj,bio si mi sve,razumiješ? Da si tražio život,smrt bi svoju prizvala,samo za tebe.A ponoć.I vatromet nad našim gradom a ti mi ljubiš obraz....Sve bih dala da se vrijeme vrati,da sam imala više s tobom,pokazala koliko mogu da volim,koliko umijem to.Da sam bar...I sad me peče pomisao na to.Pa daj,bili smo savršeni,bio si mi prvi poljubac,ja tebi Bog zna koji po redu ali,hajde,važno je koliko si me volio,koliko sam osjetila to.Eh,da mogu,eh,samo da mogu vratiti vrijeme.A sjećam se kad si me,drugi put kad smo bili skupa,uzeo za ruku i kroz cijelu školu proveo i onda sitne pahuljice snijega su mi išle na lice,hladni august i nagovještaj decembra i zime,tvoje usne,tvoja toplina..Sad na svijetu nije bilo 7 milijardi ljudi.Bilo je samo dvoje.Ja i ti.Kvragu,sudbina je prljava prokletnica.Želim tebe,želim naš zagrljaj,ponos,priču,poljubce,poglede,sitne sate s tobom..Nas.Ali neće nas biti.Žao mi je što to moram reći i srce mi se slama ali ne može više lažna nada da se boli sa surovom realnošću,zato srce,obrati pozornost na ovo : tvoj izbor je bio kriv,ne trebaš više kucati za njega,moraš ti to zaboraviti da bi mozak mogao u potpunosti,vaša borba nema smisla,razum protiv duše,eh...Uvijek ta klasika,ali možeš ti to! Izranjavano,puno modrica i ogrebotina,napuklo i krhko,popravi se! Kao nekad,znaš,kad te ništa nije moglo slomiti,budi jako ! Riječi su ništa nam bile,bio je i on.