Anatalij Karpov

TYB

Knjige koje je započeo Anatalij Karpov (2)

Zadnji odlomci

Svi Anatalij Karpov odlomci (1)
  1. Baš kao cigareta, kao dim. Kao pepeo. Kao pritisak. Kao duboki udah. I mi smo trajali cijeli jedan trenutak. Mi kao vjetar, mi kao osmijeh, mi kao kiša. Korak po korak, odmicala si sa početnog staništa u izmaglicu noći, dok si pogledom odavala koliko sam nedobar i lud. Onda si se opet nasmiješila. Pritiskom jezika o zube, raširila si usne i načinila krivu liniju, njima, bićima koji te ne poznaju zvanu smiješak. Gledala si me, dok mi je savjest govorila:"Stigni je, majmune. Zagrli je, i uhvati joj dah. Možda čak i posljednji, uhvati ga! Poljubi je."Ali to je samo svjest. I mi smo samo mi. I ovaj grad je samo siva ruševina emocija koje ti nisam mogao pokazati. Ne ovu noć.Sve što sam stigao jeste izvući plavu kutiju Benstona, i pripremiti upaljač. Dok naposlijetku nisi nestala u zagrljaju noći. Mislio sam da želiš da se igramo kao nekad, kao kad smo bili djeca. Znaš ono, ja sam uvijek žmirio a ti se skrivala.(Pripalio sam.) Nesigurnim korakom kretao sam se u nepoznatom pravcu. Čuj pravcu! Pa to je i ponajmanje bio put kojim bi neko išao. "Ali neka, u redu je." - pomislio sam dok sam te slijedio. Ionako većina stvari koje smo radili su imale sve osim smisla.Tromo i tiho kretao sam se i pušio cigar u mrkloj noći. Htio sam da izletiš i prekršiš pravila igre. Htio sam da iziđeš od nekud i pljuneš o nešto i završiš sa svim tim, pa bar i na mene. Ali dobro si se sakrila ovaj put. Nešto mi je govorilo da ovo nije igra. Da je ovo samo još jedan dubok poraz koji je nosio pobjedu. Ali nisam posustao, nastavio sam. Pogledom sam ispitivao svaki ugao i putprečicu. Nisi mi mogla izmaknuti, nisi opet... Glasni smijeh. -Tu si! Tu si! Potrčao sam u suprotnom smjeru i vratio se na mjesto, odakle sam i krenuo. Osmijeha više nije bilo. Vjerovatno je i onaj koji je odjeknuo u mojoj glavi bio samo želja da ga čujem. Samo to. Vez uspomena, prošao je u djeliću sekunde ispred mog pogleda i blokirao da vidim gusto crnilo parka. Tvoji poljupci. Tvoji zagrljaji. Tvoje oštre bore oko očiju, a onda i ti. Pojavila si se, bacajući se u zagrljaj.Osjetio sam kako mi se zjenice sužavaju. Bio sam sretan. Miris Gospodina Poraza je iščezao. Sami, opet smo bili tu samo ti, dogorena cigareta koju si mi otrgla sa usana i ja-koji sam bio zauzet tvojim poljupcem.

Zadnji komentari

Svi Anatalij Karpov komentari (0)