Izašla sam na ulicu. Prošla je ponoć i grad je lagano utonuo u san. Ulice su bile prazne , mokre od kiše . Nije bilo šetača pasa ,a nije bilo ni pasa lutalica . Ulična rasvjeta bacala je svijetlost tek na otpalo lišće bakreno žute boje koje se lijepilo za cipele.
Umotana u dugi, zeleni , vuneni šal , sa slušalicama na ušima ,krenula sam istim putem kao i
svaku noć...
Hodajući tiho ,laganim koracima ,baš kakva je bila i glazba na radiju razmišljala sam o tajni.
Tajni koju još uvijek nisam otkrila, kako ja tako ni mnogi drugi...i to ju je činilo još većom tajnom nego što možda jest.
Zrak je bio svjež, oštar i uživala sam u svakom udisaju i izdisaju jesenje noći . Taman kad sam došla do prvog semafora upalilo se crveno svjetlo. Iako nije bilo auta odlučila sam pričekati zeleno. Zamišljena, najednom osjetim dodir na ramenu ; okrećem se u hipu ,uplašena i ugledam njega. To je bio jedan od onih susreta kojima se ni najmanje ne nadate.
-Uplašio si me. Rekla sam prva.
-A ti mene iznenadila. Otkud ideš ovako kasno sama?
- Od nikud , šećem, izašla sam malo van, nesanica. A ti?
-A ,bio sam malo sa dečkima ,pogledali smo tekmu , spalili pljugu ,standard. Jesi da napravimo đir po kvartu?
- Može ! Odgovaram bez puno razmišljanja ,a otkrivanje tajne ostavljam za neku drugu šetnju.
Upalilo se zeleno svjetlo i prešli smo cestu .
- Skini te slušalice , sad si u društvu . Veselo je rekao .
Skidam slušalice ,malo nevoljko jer baš je svirala stvar „Odlučio sam da te volim „ od Urbana
Pokušala sam se sjetiti kada smo se zadnju puta vidjeli ali neuspješno . Mislim da sam još tada hodala sa Markom , a to je bilo negdje početkom ljeta.
-Jesi još uvijek sa Markom ? Pita me.
-Nisam, prekinuli smo sporazumno . A ti?
-Ni ja nisam sa Markom, znaš da ja više volim žene . Odgovara i stavlja svoju ruku preko mog ramena.
Neko vrijeme hodali smo tako šutke ,i bila je to ugodna tišina .
-Jesi za da pogledamo neki film sada kod tebe? Pita me odjednom, i tako me zbunio tim pitanjem da sam desnom nogom umočila u mlaku vode ispred sebe .
- Pa mogli bi, nismo se dugo družili, odgovaram .
Krenuli smo u pravcu moga stana . On je pričao kako se u posljednje vrijeme uozbiljio i kako mu je dosta površnih veza ,a ja sam razmišljala u kakvom sam stanju ostavila stan kad sam izašla iz kuće .
Došli smo gore , neobično brzo, već lagano promrzli.
- Što kažeš na Gooniese?
-Gooniesi? Nisam ih već dugo gledao, Chuk je zakon! Odgovara napušen i baca se na moj krevet. Gledam ga kako je zgodan, čak ljepši nego prije ,kako je slobodan i kako opušteno leži na krevetu.
Ubacujem film u kućno kino i osjećam njegov pogled kako prati svaki moj pokret . Smještam se pored njega , dovoljno daleko da ga ne dodirujem ,uzimam dekicu i pokrivam se.
Play.