Stajala sam ispred kuće i posmatrala zalazak sunca.Bilo je tako prekrasno.Ovo je moj posljednji zalazak sunca u mom domu.Mama je odlučila da se selimo u Briston.Dobila je novi posao.Uzdahnula sam.Njoj sve ovo nije bitno.Misli da sam ja patetična,razmažena tinejdžerka kojoj je bitan samo provod.
Ne želim otići odavde!Ovo je moj dom.Ovdje sam izgovorila prvu riječ.Ovdje sam krenula u školu.Ovdje sam upoznala Stefani,koja se ne želi ni pozdraviti sa mnom sada kada odlazim.
-Venessa!-pozvala me mama.Okrenula sam se i ugledala njene tamne kovrče.Opet ima novu frizuru.
-Zvala si?-upitala sam bijesno.
-Odnijela sam tvoje stvari u prtljažnik.Idemo.-rekla je.
Krenula sam za njom.Sada kada odem u Briston,ići ću u novu školu,upoznati nove ljude kojima ću biti samo autsajder...Ali bitan je samo mamin posao.Moj otac nas je napustio kada je saznao da je mama trudna.Bio je sa dvije žene u isto vrijeme,obje su u isto vrijeme zatrudile,i obje su napuštene.Mama ne priča mnogo o njemu,kao ni ja.Izbjegavamo tu temu.
Poslušno sam sjela u automobil.Suze su mi same krenule.Mama je uzdahnula,ali mi nije pridavala previše pozornosti.Na kraju me je umor savladao i zaspala sam.
Kada sam se probudila,ugledala sam nepoznat enterijer.Zidovi su bili bijeli,sa crvenim dekorativnim linijama.Crvena je moja omiljena boja.Uspravila sam se.Bilo je jutro.Mama je sjedila na stolici pored mog kreveta.Osim kreveta,stolice i klimavog stoliće,nije bilo ničega.
-Gdje smo?-promrmljala sam pospano.
-Ovo je tvoja nova soba.-reče mi mama-Sviđa li ti se?
-Ne.-jednostavno sam odgovorila.Ona se nasmija.
Tog dana,znala sam da će se moj život promijeniti.Ali ni u najluđim snovima,nisam mogla zamisliti u kolikoj mjeri.